Random ramble no.6: Zeleno i plavo – Spomenik prirode Tajan

Svanulo je toplo sunčano jutro meni najljepšeg mjeseca. Maj donosi svoje mirise, toplinu, prve jake zrake sunca i tijelo puni energijom – vrijeme je za pokret. Dok sam studirao , stalno sam naslonjen glavom na staklo autobusa za kojeg je svaki put bilo upitno da li će ikako i stići do Sarajeva, gledao znak „Spomenik prirode Tajan“. Tako dok mi je treskalo staklo naslonjenu glavu zbog naših bosanskih cesta, nekad sam sebi znao reći „trebalo bi otići“, nekad sam samo pričitao i sklonio u neke „ostave uma“ i zanemario nakon prolaska, ali uvijek sam primjećivao taj smeđi znak.

Tokom studija turizma također smo ga samo spominjali ali nije istaknuto kao nešto posebno i zanimljivo. Kasnije sam shvatio da je „posebno i zanimljivo“ u tustičkoj privredi nešto što je valorizirano i što donosi profit. Ovo nije bilo takvo mjesto, ali itekako ima potencijal da donosi profit cjelokupnoj privredi Bosne i Hercegovine. Turizam… Najljepša djelatnost, gdje čovjek trguje nematerijalnim dobrom, kod nas za početak treba uložiti samo malo u infrastrukturu i jedan veliki osmijeh za dobar dan i doviđenja. Ali, k’o mi…

Opet sam sjeo iznad karte – Klik „google maps“ – upute „Tešanj – Kamenica Zavidovići“- 65km. Dobro, znači može stati u jedan dan. To jutro je bilo jutro tranzicije, jutro svjetlosti, tople zrake sunce su mi grijale lice a vjetar je stvarao osjećaj budnosti, svojim vihorom šaputao mi je na uho: „Ustani idi dalje, dok se nalazis sa prave strane trave ti uvijek imaš priliku da nađeš zasluženu sreću za koju čitav život znaš da te čeka, kreni!!!“ Volim taj svoj nemir koji me uvijek tjera naprijed, bilo to prekrižiti novi grad na karti, osvojiti novu planinu, osvojiti pa i neko novo brdo na kojem nikad nisam bio, doći kući slomljen od umora pa pročitati barem jednu stranicu neke knjige za koju nemam vremena, upoznati nekoga novog – moram naprijed. Eh, tako sam uplavio u taj novi dan, dan u kojem sam šetao zelenilom najljepše države a istovremeno sam cijelo vrijeme bio u dva lijepa okeana. Ne mora svaka rečenica ni biti jasna, reći ćemo da sam koristio stilsku figuru misterije.

Krenuo sam preko Crnog Vrha, kad već idem u prirodu da se polako uvedem u prirodni ambijent. Doručak, kafa i ledena Ključ voda na proplancima Crnog Vrha, odličan početak dana.

Put do Tajana je vrlo pristupačan za vozila i prolazi se kroz predivne predjele. Nekad je problematično čuvati pažnju na cesti jer lijepi motivi odvlače istu. Mislim da sam zaustavio auto barem 5 puta od Zavidovića do Tajana da nešto vidim ili fotografišem.

Tajan se nalazi između općina Zavidovići i Kakanj. Najviši vrh je na nadmorskoj visini 1297m. Područje je bogato čistim vodenim tokovima, kanjonima, prirodnim kamenim mostovima i speleološkim objektima, što ja naravno nisam istražio na vrijeme i moram se ponovo vratiti kako bih vidio pećine i osvojio vrh Tajana.

Na samom ulazu nalazi se turistički info pukt, mala planinarska kuća uklopljena u planinski ambijent. U blizini se nalaze i sportski tereni, igraonice za djecu i stolovi, savršeno mjesto za porodicu. Spomenik prirode Tajan je najmlađe zaštićeno područje u Bosni i Hercegovini te jedino takvu u ZE-DO kontonu.

Planinarenje, spelološke ekspedicije u dvije uređene pećine  i brdski biciklizam su aktivnosti koje su ovdje zastupljene već duži vremenski period i organizuju se uz raniju najavu a realiziraju se u koliko su veće grupe posjetilaca.

Meni posebno lijepo je Mašićko jezero, ili jezero „Mašice“. Obale jezera su uokvirene gustom šumom, staze oko jezera su uređene za šetnju i izgrađeni su roštilji sa nadstrešicama i klupama. Jezero koriste pripadnici civilne zaštite ZE-DO kantona, za vježbe na i pod vodom kao i za testiranje ronilačke opreme. O pećinama nemam pravo mnogo da pišem iz razloga što ih nisam posjetio, nažalost došao sam u nedjelju a one su otvorene za posjetu do petka ili do subote.